This page looks plain and unstyled because you're using a non-standard compliant browser. To see it in its best form, please upgrade to a browser that supports web standards. It's free and painless.

mrzi me da živim

| Početna strana | Fascikle | Administracija |

početak svega - turska s mlekom

doklevise | 26 Jun, 2013 03:29

Dok pijem tursku kafu u nadi da ću uskoro da zaspim, gledam oko sebe u neraspakovane kutije i kofere. I dalje mi ne dopire do mozga da sam se uselila konačno! U novi prelepi najlepši stan, sa svojim najlepšim dečkom. I shvatam kako ne želim da zaspim. Bilo bi poželjno, ali mi je jako uzbudljivo da budem u ovom stanu budna. Danas sam prvi put, u poslednjih godinu dana kako živimo zajedno, uključila veš mašinu i nešto oprala. U prošlom stanu taj luksuz nismo imali. Sve mi je mnogo interesantno, pa i to što je polica za tanjire taman toliko široka da mogu, jedne pored drugih, da poređam sve tanjire, a da se ne guraju.

Uzbuđenja su mi na nivou domaćice iz Male Moštanice (ništa lično), ali to je jedino što mi se trenutno dešava u životu.

Čekam septembar da diplomiram i zvanično budem nezaposlena, da se ubijem od radosti. Za sada mi moji finansiraju ljubavni život, videćemo kako će se to nastaviti.

Da li uopšte neka veza može da se nastavi, ako se silom prilika, zajednički život prekine? Ne znam da li bih mogla da se vratim na dejtove uveče, čekanje njega da kasno uveče završi predavanje, pa onda poslednjim dnevnim, ili onim strašnim noćnim kući. I onda? Dopisivanje? Kako to uopšte izgleda posle više od godinu dana zajedničkog života?

Čitala sam svoj dnevnik iz osnovne škole. Sedmi razred. On me gleda. Čak mi je i namignuo. Ja riknjavam od sreće, mislim - smuvaćemo se. Nije mi jasno kako je moguće da imam  13 godina i da nemam dečka. Nešto sigurno nije u redu sa mnom. Svaka druga stranica počinje sa "Dragi dnevniče, tako sam srećna, pogledao me je danas i javio mi se" a onda posle toga "Dragi dnevniče, ja sam najnesrećnija na svetu. Ne sviđam mu se". Čini mi se da sam vrlo rano ušla u PMS. Nisam sigurna da bih imala herca da se vratim sada u te godine. Da opet proživljavam sve te "muke". Čini mi se da sam tada bila jača nego sada. 

Evo sad ću da završim poslednju cigaru u paklici, da pustim Married with children i da legnem. Ne mogu da zaspim sama od sebe, mora nešto da mi zvrnda.

   

Čestitamo

doklevise | 26 Jun, 2013 02:14

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Valid XHTML 1.0 Strict and CSS.
Powered by blog.rs